* Situacijska ironija: Ovo je možda najrasprostranjeniji tip. Cijela knjiga se temelji na ovome:
* Oslanjanje bogova na Percyja: Unatoč njihovoj golemoj moći, olimpski bogovi trebaju Percyja da poraze Kronosa. Proročanstvo izričito kaže da samo dijete Velike trojice može poraziti Kronosa, pokazujući kako se moćni bogovi oslanjaju na naizgled običnog tinejdžera.
* Lukina izdaja: Luke, Percyjev prijatelj i mentor, ispada glavni negativac, Kronosov prvak. Ova neočekivana izdaja stvara dirljiv i tragičan obrat.
* Ranjivost kampa polukrvnih: Utočište polubogova, Camp Half-Blood, pod stalnim je napadima Titana. Ovo je ironično s obzirom da je zamišljeno kao sigurno utočište.
* Dramska ironija: To se događa kada publika zna nešto što likovi ne znaju.
* Percyjevo podrijetlo: Čitatelj zna da je Percy Posejdonov sin mnogo prije nego što sazna ovu istinu. To stvara napetost i iščekivanje dok se Percy bori da shvati svoj identitet.
* Lukeova sudbina: Čitatelj je svjestan Lukeove konačne sudbine, njegove žrtve da spasi Annabeth, iako sam Luke ne zna da će to biti njegov kraj.
* Verbalna ironija: Ovaj oblik je manje istaknut, ali još uvijek prisutan:
* Percyjeve "moći": Percyjeve "moći" često se opisuju kao slabosti, poput njegove disleksije i ADHD-a. To je ironično jer su te "slabosti" zapravo njegove snage kao poluboga.
* Obećanja bogova: Bogovi često daju obećanja koja ne mogu ili ne održe, stvarajući osjećaj ironije.
Općenito, korištenje ironije u Posljednjem olimpijcu poboljšava narativ dodavanjem napetosti, humora i osjećaja složenosti likovima i njihovim odnosima. Ističe teme sudbine, moći i ljudskog stanja, dodajući dubinu epskoj borbi protiv Titana.