Pripovjedač, "slijepi starac", prisjeća se svog djetinjstva kada se s grupom djece igrao kraj šumice zvane Kalvarija. Golet i tamo posađene križeve iskoristili su kao razigranu kulisu za svoje igre. Dodijelili su uloge, glumili da su razapeti, a našli su i crni humor u toj situaciji.
Kako je pripovjedač stario i doživljavao život, počeo je razmišljati o dubljim značenjima Kalvarije. Shvatio je da križevi predstavljaju više od igre iz djetinjstva. Oni su simbolizirali patnju, žrtvu i duboko duhovno značenje koje je Kalvarija imala generacijama.
Pjesma se dotiče tema smrtnosti, vjere i prolaznosti života. Slijepi starac razmišlja o prolaznosti svojih iskustava iz djetinjstva, baš kao što razmišlja o prolaznosti ljudskog postojanja. Shvaća da su križevi postali simboli vječne nade, žrtve i mogućnosti otkupljenja.
Unatoč jednostavnosti i razigranoj prirodi igara iz djetinjstva, pjesma suptilno naglašava prisutnost tamnijih ljudskih kvaliteta. Djeca u svojoj razigranosti ne shvaćaju u potpunosti težinu raspeća koje simuliraju. Ovo bi se moglo promatrati kao komentar na sklonost čovječanstva da previdi ili pogrešno protumači značaj dubokih događaja dok su zaokupljeni vlastitim težnjama.
Kroz oči slijepog starca, pjesma također naglašava pojam vjere i potrage za dubljim smislom života. Križevi, isprva samo predmeti u igri, evoluiraju u simbole duhovne transcendencije i mogućnosti pronalaska spasenja kroz žrtvu.
U biti, "Kalvarija" Edwina Arlingtona Robinsona predstavlja jedinstvenu perspektivu koja potiče na razmišljanje o biblijskom događaju, istražujući teme djetinjstva, smrtnosti, ljudske slabosti i razvijajućeg razumijevanja duhovnog značaja dok pojedinci putuju kroz život.