Evo izazova:Zapravo ne postoji nijedna rečenica u nizu snova koja se izravno odnosi na stvarnost situacije. Cijela sekvenca osmišljena je da bude obmana, fantazija koju je stvorio Farquharov umirući um.
Međutim, postoje trenuci unutar niza koji *nagovještavaju* stvarnost:
* "Sada je bio u potpunom povlačenju." Ova rečenica sugerira početak Farquharovog zamišljenog bijega, ali također suptilno implicira fizičku nemogućnost njegove situacije. Još uvijek visi.
* "Voda, obale, drveće, grmlje, cvijeće, kuće, sve je bilo obloženo neprirodnom jasnoćom." Ova pojačana osjetilna percepcija često je znak umirućeg mozga, što ukazuje na nestvarnost događaja koji se odvijaju.
Sama sekvenca snova majstorski je primjer kako Bierce manipulira čitateljevom perspektivom. On namjerno briše granicu između stvarnosti i fantazije, vodeći nas na pitanje što se zapravo događa.
Javite mi ako želite razgovarati o bilo kojem drugom aspektu priče!