Život i karijera
Hopkins je rođen u Stratfordu, Essex, Engleska, i odgojen je u strogoj anglikanskoj obitelji. Još u ranoj dobi pokazao je talent za pjesništvo, a pohađao je Sveučilište Oxford, gdje je postao istaknuta osoba u Oxfordskom pokretu, skupini anglikanskih intelektualaca koji su nastojali oživjeti tradicionalne katoličke rituale i vjerovanja.
Godine 1866. Hopkins prelazi na rimokatolicizam, a sljedeće godine ulazi u isusovački red. Sljedećih 10 godina proveo je studirajući i obučavajući se za svećenika, a zaređen je 1877. godine.
Kao svećenik Hopkins je služio u raznim župama u Engleskoj, a predavao je i na Sveučilištu u Dublinu. Cijeli život je nastavio pisati poeziju, ali za života nije ništa objavio.
Poezija
Hopkinsovu poeziju karakterizira uporaba aliteracije, asonance i unutarnje rime. Eksperimentirao je i sa slobodnim stihom, a često je koristio i sprug ritam, metrički obrazac koji se temelji na prirodnim naglascima govora.
Hopkinsove pjesme često se bave religijskim temama, ali je također pisao o prirodi, ljubavi i gubitku. Njegov je rad poznat po intenzitetu emocija i često istražuje sukob između ljudske želje za ljepotom i stvarnosti patnje.
Naslijeđe
Hopkins je umro od trbušnog tifusa 1889. u dobi od 44 godine. Njegova poezija nije bila objavljena sve do 1918., a tek u 20. stoljeću počeo je biti priznat kao veliki pjesnik. Danas se smatra jednim od najvažnijih pjesnika viktorijanskog doba, a njegova se djela i dalje čitaju i proučavaju diljem svijeta.
Evo nekih od Hopkinsovih najpoznatijih pjesama:
* "Olupina Deutschlanda"
* "Božja veličina"
* "Pied Beauty"
* "Kao što se vodomari zapale"
* "The Windhover"
* "Inversnaid"
* "Carrion Comfort"
* "Felix Randal"
* "Ura u žetvi"
* "Olovni odjek i zlatni odjek"