***
> Prvo poglavlje
> SLUČAJNO SAM ISPARIO SVOG UČITELJA PRIJE ALGEBRE.
> To nije nešto što zaboravljate, čak i ako ste dvanaestogodišnji disleksičar s ADHD-om, poput mene. Mislim, većina učitelja ionako nije bila toliko uzbudljiva, osim gospođe Dodds, koja je bila pravi ludak. Kao prvo, nosila je ove crne, šiljaste cipele koje su škljocale kad god je hodala hodnikom. Kao drugo, njezine su me oči podsjetile na jastreba. Imala je način da me gleda kao da mi vidi kroz lubanju.
> Gospođa Dodds je također bila jedina učiteljica zbog koje sam se osjećala loše zbog svog ADHD-a. "Percy", rekla bi, "bio bi puno bolji da se samo pokušaš usredotočiti."
> Uvijek sam joj želio reći da sam se pokušao usredotočiti, ali moj je mozak jednostavno bio drugačije spojen. Mislim, kad imate mozak poput mene, to je kao da imate tisuću različitih radio postaja koje emitiraju odjednom. Nije to bila samo jedna postaja, bile su to sve, svaka glasnija od prethodne.
> Ali nikad ništa od toga nisam rekao. Samo sam sjedio u stražnjem dijelu njezina razreda, maštajući o svim stvarima koje bih radije radio nego učiti o kvadratnoj formuli.
***
Javite mi ako želite čitati više!