Koncept pjesnika laureata potječe iz britanske tradicije, gdje monarh imenuje pjesnika da služi kao kraljevski pjesnik. Italija, sa svojom snažnom književnom tradicijom i decentraliziranom političkom strukturom, nikada nije imala jednog, službenog nacionalnog pjesnika laureata.
Međutim, tijekom tog razdoblja bilo je mnogo značajnih talijanskih pjesnika, od kojih su neki bili visoko cijenjeni i smatrani najboljima svog vremena. Neki od istaknutih pjesnika iz ovog razdoblja su:
* Torquato Tasso: Poznat po svojoj epskoj pjesmi "Gerusalemme Liberata" (Izbavljeni Jeruzalem).
* Ludovico Ariosto: Poznat po svojoj epskoj pjesmi "Orlando Furioso" (Orlando Pomahnitali).
* Giambattista Marino: Istaknuti barokni pjesnik poznat po svom raskošnom i kićenom stilu.
* Michelangelo Buonarroti: Poznat prvenstveno po kiparstvu i slikarstvu, ali je pisao i sonete i druge pjesme.
Umjesto jedne brojke, točnije je reći da je to razdoblje u Italiji doživjelo procvat književnog talenta, s mnogim istaknutim pjesnicima koji su se natjecali za priznanje i utjecaj.