Kao povrijeđeno dijete. Njegov je jauk u mojim kostima.
O, Bože na nebesima, zove, zašto si me poslao
Za ovu slijepu noć, i da li ću biti rastrgan?
Tiho blejim kad mogu jer
Nijedan odgovor se ne može razumjeti.
Skupim se u mraku protiv hladnoće,
I sve što me tješi su moje vlastite suze.
Ali plakao bih tako glasno da mogu plakati
Da me čuju preko dalekih zvijezda,
I molili bi milost vuka.
Ipak, ovaj plač u mojim kostima je sve što mogu isplakati.
Sjećam se kad je moje runo bilo bijelo,
I bilo mi je toplo i zaštićeno nad sobom,
I slatko sam spavao ležeći sa stadom.
Ali sada mi je runo poderano, i bolestan sam,
A ja sam na ledenom vjetru noći,
I vuk zavija. Njegov krik nije tako dubok
Kao vlastiti krik. Zovem i opet zovem
Do noći, ali ja sam još uvijek. Za ono što jesam,
Za takvog nema lijeka,
A moje je jadno tijelo samo meso za hranjenje
Gladni vuk. Ne može razumjeti
Zašto janje plače. Oh, šteta što nisi ti!