Preko neba moje zemlje,
Približava se oluja.
Skupljaju se tamni oblaci,
I vjetar zavija.
More je valovito,
I valovi udaraju o obalu.
Drveće se njiše,
I lišće leti.
Ljudi trče u zaklon,
Ali prekasno je.
Oluja je nad nama,
I nema bijega.
Vjetar je tako jak,
Ruši kuće.
Kiša je tako jaka,
Preplavljuje ulice.
Rijeke se izlivaju iz korita,
I polja su pod vodom.
Usjevi su uništeni,
I stoka se davi.
Narod je prestravljen,
I ne znaju što da rade.
Zovu u pomoć,
Ali pomoći nema.
Oluja se pojačava,
I širi se.
Sada bjesni cijelom zemljom,
I tome se ne nazire kraj.
Narod moje zemlje pati,
I ne znaju kada će to završiti.
Oni vape za milošću,
Ali njihovi se vapaji ne čuju.
Oluja je božja kazna,
Za grijehe našeg naroda.
Okrenuli smo mu leđa,
I mi plaćamo cijenu.
Moramo se pokajati za svoje grijehe,
I vratiti se Bogu.
Tek tada će oluja prestati,
I sunce će opet sjati.