Pjesma počinje postavljanjem scene u mirnu šumu, gdje govornik nalazi utjehu i zadovoljstvo daleko od buke i svađe grada. Opisuje bujno zeleno drveće, potok koji žubori, mirisno cvijeće i skladan pjev ptica, stvarajući živo osjetilno iskustvo za čitatelja.
Nasuprot ovom idiličnom prirodnom ambijentu, govornik zatim evocira svijet dvorskog života, s njegovim površnim društvenim interakcijama, političkim intrigama i ispraznim taštinama. On odbacuje ovaj umjetni svijet kao "labirint" i "sjenu", naglašavajući njegov nedostatak sadržaja i istinske sreće.
Govornik zaključuje potvrđujući svoju sklonost jednostavnom životu na selu, gdje može pronaći istinsku radost u ljepoti prirode i druženju svojih najmilijih. Poziva svog prijatelja, primatelja pjesme, da mu se pridruži u ovom idiličnom utočištu i prigrli jednostavne radosti koje priroda nudi.
Sveukupno, središnja ideja pjesme je da je život koji se živi u skladu s prirodom, slobodan od izvještačenosti i ograničenja društva, put do istinskog zadovoljstva i ispunjenja.