"Usporedi te s ljetnim danom,
Ti si ljupkija i umjerenija"
U ovoj se metafori ljepota voljenog uspoređuje s ugodnim i toplim vremenom ljetnog dana. Govornik govori da je voljena ljepša od svega u prirodi.
Još jedna metafora u pjesmi je usporedba između voljenih očiju i sunca. Shakespeare piše:
„Ali tvoje vječno ljeto neće uvenuti
Niti izgubiti posjed onoga lijepog što posjedujete;
Niti će se smrt hvaliti štapićem počivaš u njegovom hladu,
Kad u vječnim redovima s vremenom rasteš,
Sve dok ljudi mogu disati ili oči mogu vidjeti,
Živjelo ovo, a ovo ti daje život"
U ovoj se metafori oči voljene uspoređuju sa suncem koje je izvor svjetlosti i života. Govornik poručuje da ljepota voljene nikada neće izblijediti, kao što ni sunce neće prestati sjati.