Antigona iznosi svoje razmišljanje u snažnom i strastvenom govoru, naglašavajući da je djelovala iz osjećaja obiteljske ljubavi i poštovanja prema bogovima. Ona tvrdi da je važnije poštovati nepisane i vječne zakone bogova nego slijediti privremene, umjetno stvorene zakone smrtnog vladara.
Štoviše, Antigona se poziva na koncept pravde, tvrdeći da je Kreontov dekret da se Polinejku uskrati odgovarajući pokop nepravedan. Ona ističe razliku između ljudskih zakona i božanskih zakona morala i religije, ističući prioritet potonjih. Antigonin prkos vođen je njezinim snažnim osjećajem obiteljske odanosti, moralnim načelima i vjerom u božansku odmazdu.
Objašnjavajući svoje postupke, Antigona osporava Kreontov apsolutni autoritet i postavlja pitanja o granicama moći i moralnim obvezama koje pojedinci imaju, čak i kad su suočeni s nepravednim ili opresivnim zakonima.