Skladatelji koriste brojeve opusa za sustavnu organizaciju svojih glazbenih djela, obično dodjeljivanjem rednih brojeva svojim glavnim skladbama, kao što su simfonije, koncerti, sonate, gudački kvarteti i druga djela većih razmjera. Dodavanjem broja opusa naslovu skladbe, skladatelji pružaju standardiziran i jednostavan način za prepoznavanje i katalogiziranje svojih djela.
Na primjer:
- Ludwig van Beethovenova simfonija br. 5 općenito je poznata kao "Beethovenova simfonija br. 5 u c-molu, op. 67."
- Koncert za klavir i orkestar br. 1 Petra Iljiča Čajkovskog često se naziva "Koncert za klavir i orkestar br. 1 Čajkovskog u B-molu, op. 23."
Brojevi opusa općenito se dodjeljuju kronološki na temelju redoslijeda kojim su skladbe objavljene ili dovršene od strane skladatelja. Međutim, neki skladatelji mogu odlučiti dodijeliti brojeve opusa izvan redoslijeda iz raznih razloga, kao što je revidiranje ranijeg djela ili posthumno objavljivanje skladbe.
Korištenje brojeva opusa pomaže u katalogiziranju i organiziranju djela skladatelja, što ih čini lakšim za proučavanje, raspravu, izvođenje i referencu unutar povijesti glazbe. Također omogućuje znanstvenicima, izvođačima i publici da razumiju kronologiju i razvoj glazbenog stvaralaštva skladatelja tijekom vremena.