Bila sam Amelia, Ravenclaw sa sklonošću prema knjigama i umom koji je često lutao među zvijezdama. Jedne jesenske večeri, dok je sunce bacalo topli sjaj na tlo Hogwartsa, moj se život neočekivano preokrenuo. Naletjela sam na skriveni vrt skriven od znatiželjnih pogleda, gdje je drveće šaputalo tajne, a ruže cvjetale u živim nijansama.
Tamo, usred mirne ljepote prirode, susreo sam ga - Sebastiana, Slytherina s vragolastim smiješkom i očima koje su plesale od inteligencije. Njegova prisutnost bila je poput blagog povjetarca koji je mrešao stranice mog života. Razgovarali smo satima, a naš se smijeh miješao sa šuštanjem lišća i pjesmom cvrčaka.
Kako su se dani pretvarali u tjedne, Sebastian i ja smo se našli nerazdvojni. Jutra smo provodili uz jezero, očarani svjetlucavim odrazima dvorca, a večeri u knjižnici, zadubljeni u knjige koje su nas učile o ljubavi i avanturama. Naša zajednička ljubav prema znanju i istraživanju potaknula je vezu koja je nadišla granice naših domova.
Kroz izazove koje nam je Hogwarts stavljao na put, Sebastian je stajao kao čvrsta stijena. Kada su mračne sile zaprijetile sigurnosti škole, suočili smo se s njima zajedno, naši štapići ujedinjeni protiv sjena koje su htjele progutati naš svijet. Njegova me hrabrost ohrabrila, a njegova nepokolebljiva vjera u mene nadahnula me da dosegnem visine za koje nisam mislio da su moguće.
Kako su se godine u Hogwartsu bližile kraju, naša je ljubav postajala sve jača. Plesali smo na božićnom balu, ruku isprepletenih, kao da su nam srca melodije koje se pletu velikom dvoranom. A ispod zvjezdanog noćnog neba, s tornjevima dvorca kao našim nijemim svjedocima, Sebastian je prošaptao riječ koja je odjekivala čarobnim odjekom:"Hoćeš li zauvijek hodati uz mene kao pratilac mog srca?"
Sa suzama u očima izgovorio sam iskreno 'Da' koje je zapečatilo našu sudbinu. I tako su Amelia i Sebastian, nekoć stranci koji su se našli u začaranim skrovištima Hogwartsa, postali srodne duše kojima je suđeno da ruku pod ruku prijeđu životni put.