Romantični orkestar također je bio fleksibilniji od klasičnog orkestra . Dirigent je imao više slobode u interpretaciji glazbe, a orkestar je mogao brže reagirati na promjene u tempu i dinamici. To je omogućilo izražajniju i dramatičniju izvedbu.
Evo nekih konkretnih primjera kako se romantični orkestar razlikovao od klasičnog orkestra:
* Romantični orkestar imao je veću gudačku sekciju. Klasični orkestar obično je imao oko 20 gudača, dok je romantični orkestar mogao imati čak 50 ili 60. To je omogućilo bogatiji, sonorniji zvuk.
* Romantični orkestar uključivao je više drvenih i limenih instrumenata. Klasični orkestar obično je imao dvije oboe, dva fagota i dvije roge. Romantični orkestar dodao je klarinete, flaute, trube i trombone. Time je orkestar dobio širi raspon boja i tonova.
* Romantični orkestar bio je fleksibilniji. Klasični orkestar obično je dirigiran iz čembala, što je ograničavalo dirigentovu sposobnost kretanja i gestikuliranja. Romantičnim orkestrom dirigirao je s podija, što je dirigentu dalo veću slobodu kretanja. To je omogućilo izražajniju i dramatičniju izvedbu.
Romantični orkestar bio je velika inovacija u povijesti glazbe. Omogućio je skladateljima da stvaraju djela veće složenosti i emocionalne dubine. Romantični orkestar i danas se koristi i ostaje jedan od najmoćnijih i najsvestranijih instrumenata na svijetu.