Česta pogreška: Oedipa gone Erinije (Furije) za očeubojstvom i incestom. Ne gone. Ta razlika otkriva nešto ključno o grčkim pojmovima krivnje, onečišćenja i božanske pravde.
Erinije kažnjavaju krvičnu krivnju s namjerom – konkretno, ubojstvo rođaka počinjeno svjesno. Orest (koji ubija Klitemnistru znajući da je njegova majka) im je plijen. Alkmeon (ubija majku Erifilu). Meleagor (ubija ujake). Zločin nije sam činitelj – to je svjesno kršenje krvine veze.
Oedip ubija Laja na raskrižju – ne znajući da je njegov otac. Uzdaje se Jocasti – ne znajući da je njegova majka. Njegovi su zločini objektivni (učinio ih je) ali subjektivno nevinni (nema mens rea). U grčkoj misli, miasma (onečišćenje) pripada činu, ali Erinije pripadaju voli.
U Oedipu u Kolonu (Sofoklov zadnji komad), Erinije čuvaju boskovinu gdje Oedip umire. Postaju Eumenide ("Blagorodne") – zaštitnice njegova svetog groba. Transformacija ogledala civilizaciju Atine: pretvaranje primalnog osvete u zakon.
Eshilova Orestija (Orest gonjen Erinijama) bolje poznata je od Oedipu u Kolonu. Dvije trilogije se miješaju. Ali razlika je važna: Orest izabrao majčinoubojstvo. Oedip upao je u očeubojstvo/incest. Grčka tragedija razlikuje hamartiju (tragičnu pogrešku) od hubrisa (ohola kršenja). Erinije gonе onaj drugi.
Oedip strašno trpi – ali ne od Erinija. Njegova kazna je spoznaja: najgora sudbina za čovjeka koji je mislio da vidi jasno.