Središnji likovi, Lumnay i Uyugan, nalaze se zarobljeni unutar složene stvarnosti vlastitog "svadbenog plesa". Iako njihova ljubav u početku može potaknuti njihovu strast i predanost njihovim snovima, otkrivaju da život predstavlja neprekidni niz izazova koji zahtijeva stalnu prilagodbu, transformaciju i obnovu koju predstavljaju različite faze plesa. To uključuje trenutke radosnog zajedništva, intenzivne strasti, neočekivanih obrata i nepredviđenih posljedica, a sve to čini dio cjeloživotnog partnerstva s ljudskim odnosima i plesom ljudskog postojanja.
Kroz metaforu "svadbenog plesa", Hernandez ispituje cikličku prirodu životnih izazova i odricanja koja su svojstvena svakom trajnom putovanju ljubavi i odanosti. Naslov također naglašava ideju da su pojedinci povezani u različitim aspektima svojih života poput plesnih partnera čiji će se putovi nastaviti razilaziti i ispreplitati sve dok život bude išao naprijed.