* Nema "životne sile" za animiranje leša: Roman se oslanja na izmišljeni koncept "životne sile" koju Victor Frankenstein koristi za animiranje stvorenja iz mrtvih dijelova tijela. Nema znanstvenih dokaza koji bi sugerirali postojanje takve sile.
* Etičke i praktične prepreke: Sama ideja o stvaranju bića od mrtvog tkiva izaziva ozbiljne etičke brige i trenutno nije unutar područja znanstvenih mogućnosti.
* Odbacivanje organa: Čak i kad bismo nekako mogli stvoriti tijelo od dijelova, imunološki sustav bi odmah odbacio takav strani entitet.
* Razvoj mozga i svijest: Mozak nije samo fizički organ. Za formiranje uma i svijesti potrebne su godine razvoja i iskustva.
Međutim, postoje neki aspekti priče koji su relevantni za modernu znanost:
* Transplantacija organa: Ostvarili smo golem napredak u transplantaciji organa, što uključuje uzimanje organa od jedne osobe i njihovo presađivanje u drugu.
* Genetski inženjering: Sada smo sposobni manipulirati genima, potencijalno otvarajući vrata budućim mogućnostima manipuliranja ljudskim tijelom. Međutim, ova tehnologija je daleko od toga da može stvoriti biće od nule.
* Umjetna inteligencija: Iako se ne radi o stvaranju živog bića, polje umjetne inteligencije brzo napreduje. Razvijamo sofisticirane strojeve koji mogu učiti, prilagođavati se, pa čak i pokazivati neke oblike "inteligencije", iako ne i prave svijesti.
Ukratko: Iako je fascinantno razmišljati o mogućnostima, važno je zapamtiti da je izmišljeni svijet Frankensteina vrlo različit od stvarnog svijeta znanosti. Možda nikada nećemo moći stvoriti život od smrti, ali naše razumijevanje biologije i tehnologije nastavlja se razvijati.