1. Urbanizacija: Rast gradova i industrije doveo je do povećane urbanizacije, pri čemu su se mnogi ljudi selili iz ruralnih područja u urbana središta. To je rezultiralo širenjem gradova, često na račun prirodnih staništa.
2. Industrijsko onečišćenje: Brzi rast industrije donio je sa sobom značajno onečišćenje zraka, vode i tla. Dim iz tvornica i elektrana na ugljen ispunio je zrak, rijeke su bile zagađene industrijskim otpadom, a došlo je do krčenja šuma radi goriva i zemlje za poljoprivredu.
3. Krčenje šuma: Šume su krčene u velikim razmjerima u svrhu proširenja poljoprivrednih površina, vađenja drva i stvaranja prostora za razvoj industrije. Krčenje šuma dovelo je do erozije tla, gubitka biološke raznolikosti i poremećaja ekosustava.
4. Poljoprivredna ekspanzija: Potražnja za hranom i sirovinama za industriju potaknula je ekspanziju poljoprivrede, što je dovelo do pretvaranja prirodnih krajolika u poljoprivredna zemljišta. Ovaj proces dodatno je smanjio opseg prirodnih staništa i utjecao na ekosustave.
5. Razvoj infrastrukture: Razvoj prometne infrastrukture, kao što su kanali, ceste i željeznice, imao je značajan utjecaj na krajobraze. Ovi infrastrukturni projekti često prodiru kroz šume, narušavaju prirodna staništa i mijenjaju ekosustave.
6. Degradacija okoliša: Kumulativni učinak ovih čimbenika rezultirao je rasprostranjenom degradacijom okoliša. Zagađeni zrak, kontaminirana voda i degradirani krajolici bili su uobičajena obilježja mnogih industrijaliziranih područja u ranim 1800-ima.
Tijekom tog razdoblja počeli su se javljati pokreti za očuvanje prirode i cijenjenje prirodne ljepote, uglavnom kao odgovor na negativan utjecaj industrijalizacije na krajolike.