Nema dokaza koji podupiru tvrdnju da je vjerojatnije da će umjetnici obožavati Sotonu nego bilo koja druga skupina ljudi.
Važno je razumjeti:
* Umjetnost je oblik izražavanja: Umjetnici se izražavaju kroz različite medije, a njihov rad može istraživati teme tame, pobune ili nadnaravnog. To nije jednako obožavanju Sotone.
* Vjerska uvjerenja su osobna: Odabir umjetnika da stvara umjetnost koja istražuje mračne teme ne znači automatski da se priklanja sotonizmu ili bilo kojem drugom religijskom uvjerenju.
* Stereotipi su štetni: Generaliziranje o umjetnicima ili bilo kojoj skupini na temelju njihove profesije ili umjetničkog stila štetno je i održava predrasude.
Ključno je suditi o pojedincima na temelju njihovih postupaka i uvjerenja, a ne na temelju stereotipa.
Evo nekoliko primjera kako umjetnici koriste svoje radove da se izraze bez obožavanja Sotone:
* Glazba: Bendovi poput Black Sabbatha i Slayera istražuju teme tame i pobune u svojoj glazbi, ali to ne znači da obožavaju Sotonu.
* Literatura: Autori poput Edgara Allana Poea i Mary Shelley pisali su o mračnim i sablasnim temama, ali njihov rad nije nužno odraz njihovih osobnih vjerskih uvjerenja.
* Vizualna umjetnost: Umjetnici poput Goye i Muncha stvarali su djela koja su istraživala tamnije aspekte ljudske prirode, ali to ne znači da su obožavali Sotonu.
Umjesto da se oslanjamo na štetne stereotipe, cijenimo raznolik raspon umjetničkog izražavanja i individualne izbore koje umjetnici donose.