Nadrealističke drame razvila je 1920-ih i 1930-ih grupa francuskih pisaca i umjetnika, uključujući Antonina Artauda, Rogera Vitraca i Roberta Desnosa. Ovi su dramatičari bili pod utjecajem nadrealističkog pokreta u umjetnosti i književnosti, koji je nastojao srušiti konvencionalne predodžbe o stvarnosti i istražiti podsvijest.
Nadrealističke predstave često su izazovne i nekonvencionalne, a publici ih je teško razumjeti. Međutim, oni također mogu biti vrlo korisni, pružajući publici novi način viđenja svijeta.
Neki primjeri nadrealističkih predstava uključuju:
- "Ćelavi sopran" Eugenea Ionesca
- "Nosorog" Eugenea Ionesca
- "Čekajući Godota" Samuela Becketta
- "Proces" Franza Kafke
- "Važno je biti ozbiljan" Oscara Wildea
Ove predstave istražuju različite teme, uključujući prirodu stvarnosti, nesvjesni um i ljudsko stanje. Svi su vrlo maštoviti i potiču na razmišljanje, a i danas se izvode diljem svijeta.