Što je Shakespeare mislio pod riječju stint?

Riječ "stint" imala je nekoliko značenja u Shakespeareovo vrijeme, uključujući "prestati", "zaustaviti", "ograničiti", "ograničiti" i "dodijeliti određeni iznos". U kontekstu Shakespeareovih drama, "stint" se najčešće koristi u značenju "prestati" ili "prestati". Na primjer, u _Hamletu_ (Čin III, Scena 2), Hamlet kaže Ofeliji, "Nimfo, u tvojim orisonima neka se sjete svi moji grijesi." Ofelija odgovara:"Dobri moj gospodaru, kako lijepo razgovaraš sa mnom!" Hamlet odgovara:"Uštedi jezik!" Ovdje Hamlet govori Ofeliji da prestane govoriti.

Još jedan primjer upotrebe "stinta" u Shakespeareovim dramama je u _Oluji_ (Čin I, Scena 2), kada Prospero kaže Ariel, "Služiš me dobro, ali i ne, lažeš, šališ se i ti si okrutan ili mekan, Vrag, rođeni đavo, na čiju se prirodu nikad ne može zalijepiti moja bol; Ljudsko ili božansko, čini se čudno, darovano Ali voliš li me, gospodaru? Prospero odgovara, "Onda je tvoja ljubav gorka muka; O! da te nikad nisam upoznao! _Suzdrži_ te, i neka tvoja poplava, štetočina, _suzdrži_." Ovdje Prospero govori Arielu da prestane govoriti i da prestane sa svojim postupcima.

Riječ "stint" je relativno neuobičajena riječ u modernom engleskom, ali se još uvijek koristi u nekim idiomatskim izrazima, kao što su "zaustaviti" i "postaviti ograničenje".