- Tijekom tog razdoblja sindikati i štrajkovi suočavali su se sa značajnim pravnim preprekama. Poslodavci su često dobivali sudske zabrane kako bi spriječili štrajkove, navodeći potencijalnu štetu za svoje poslovanje ili javno dobro. Te su zabrane radnicima zabranjivale organiziranje, piketiranje ili štrajk, ozbiljno ograničavajući njihovu sposobnost provođenja kolektivne akcije.
2. Taktika poduzeća
- Poslodavci su često koristili različite taktike kako bi potkopali štrajkove i oslabili sindikate. Te su taktike uključivale:
- Crna lista: Poslodavci su vodili popise članova sindikata ili sudionika štrajka i dijelili ih s drugim tvrtkama, čime su im onemogućili buduće zaposlenje.
- Ugovori žutog psa: Radnici su bili prisiljeni potpisati sporazume kojima su se obvezali da se neće učlanjivati u sindikate ili sudjelovati u štrajkovima kao uvjet za zapošljavanje.
- Zaključci: Poslodavci privremeno obustavljaju poslovanje kako bi izvršili pritisak na radnike da prihvate nepovoljne uvjete ili da odustanu od štrajka.
- Zapošljavanje zamjenskih radnika (scabs): Kompanije su dovele radnike koji nisu članovi sindikata da zamijene zaposlenike u štrajku, razbijajući jedinstvo i učinkovitost štrajka.
3. Ograničena organizacijska moć sindikata
- Sindikati su još bili u fazi formiranja i nedostajalo im je široko članstvo i resursi potrebni za učinkovito održavanje dugotrajnih štrajkova. Mnoge industrije ostale su neorganizirane, što je otežavalo radnicima da se ujedine protiv moćnih poslodavaca.
4. Odsutnost federalne zaštite rada
- U to vrijeme nije postojalo opsežno savezno zakonodavstvo保障 prava radnika i sindikata. Shermanov antitrustovski zakon iz 1890. ponekad se koristio protiv sindikata, gledajući na štrajkove kao na ograničenje trgovine. Bilo je potrebno nekoliko desetljeća prije nego što je Kongres usvojio zakone poput Claytonovog zakona i Nacionalnog zakona o radnim odnosima za zaštitu radničkih prava i izjednačavanje uvjeta za radničke sindikate.
5. Javna percepcija
- Javno mnijenje često je bilo naklonjeno poslodavcima i smatralo je štrajkove remetiteljima gospodarskog rasta i socijalne stabilnosti. Novine i mediji često su prikazivali radničke sindikate i štrajkove u negativnom svjetlu, utječući na raspoloženje javnosti i otežavajući radnicima dobivanje podrške javnosti.
6. Štrajkbreherstvo i nasilje
- Poslodavci su ponekad unajmljivali profesionalne štrajkbrehere ili koristili snage zakona za suzbijanje štrajkova. Ovi štrajkbreheri često su bili angažirani u nasilju i zastrašivanju radnika štrajkača, odvraćajući ih od nastavka svojih akcija.