Međutim, ton pjesme brzo se mijenja jer se govornikovo početno poštovanje pretvara u frustraciju, pa čak i ogorčenost. Optužuje muzu da je "nestalna" i "okrutna", žaleći se da ona "dolazi samo kad ona želi" i ostavlja ga da se osjeća praznim i napuštenim. Ovaj prikaz muze kao nedostižne i hirovite figure odražava izazove i neizvjesnosti s kojima se pjesnici često susreću u svom kreativnom procesu.
Govornik dalje opisuje fizički i emocionalni danak koji mu je nanijela potraga za muzom. On govori o "dugim noćima čekanja" i "gorkom okusu neuspjeha" koji prati njegove 創作 pokušaje. To sugerira da kreativni proces nije samo stvar nadahnuća, već također uključuje naporan rad, disciplinu i spremnost da se podnese razočaranje.
Unatoč poteškoćama, govornik u konačnici potvrđuje svoju posvećenost poeziji i svojoj muzi. Izjavljuje da će "pjevati" čak i ako to znači suočiti se s odbijanjem i opskurnošću, jer vjeruje da je njegov poetski glas vitalno sredstvo razumijevanja i izražavanja ljudskog iskustva. ova rezolucija sugerira da se govornik pomirio s izazovima pjesničkog života i da je spreman prigrliti i radosti i kušnje kreativnog putovanja.
Sve u svemu, "To the Muse" nudi nijansirano i introspektivno istraživanje prirode pjesničkog nadahnuća i složenog odnosa između pjesnika i njihovih muza. Kroz zamršene slike i emocionalnu iskrenost, Wright bilježi čežnju, frustraciju i duboku predanost koji prate potragu za umjetničkim stvaranjem.