U ovoj praznoj sobi sjedim sam,
Moje misli lebde prema tebi, iako te odavno nema.
Sjećam se dana kada smo bili jedno,
Smijanje, življenje, pod suncem.
Ali sada te nema, a ja sam zaostao,
Tugovati i tugovati, sa suzama u očima.
Nedostaje mi tvoj osmijeh, tvoj nježni dodir,
Tvoj glas, tvoj smijeh, oh, toliko toga.
Pričam s tobom, iako ne čuješ,
Izlijevam svoje srce, prolivši mnoge suze.
Govorim ti o svom danu, svojim radostima, svojim strahovima,
Željela bih da si ovdje, da mi osušiš suze.
Znam da si na boljem mjestu,
Ali moje srce i dalje boli, čeznući za tvojim licem.
Nikada te necu zaboraviti dragi prijatelju
Dok se ponovo ne sretnemo, naša ljubav nikada neće prestati.