1. Struktura:
Shakespeareov sonet: Sastoji se od 14 stihova, obično podijeljenih u četiri katrena (strofa od četiri stiha) i završni dvostih (strofa od dva stiha). Shema rime slijedi obrazac ABAB CDCD EFEF GG.
Petrarkinski sonet: Također se sastoji od 14 redaka, ali podijeljenih na oktavu (osam redaka) i sestet (šest redaka). Shema rime je obično ABBA ABBA CDCDCD ili CDECDE.
2. Tema i ton:
Shakespeareov sonet: Istražuje širok raspon tema, uključujući ljubav, prijateljstvo, ljepotu, smrtnost i prirodu same poezije. Ton može varirati, od laganog i razigranog do ozbiljnog i kontemplativnog.
Petrarkinski sonet: Često se fokusira na neuzvraćenu ili nedostižnu ljubav, pri čemu govornik izražava divljenje, čežnju i tugu. Ton je više povišen i idealiziran.
3. Jezik i slike:
Shakespeareov sonet: Koristi bogat i raznolik vokabular, uključujući dosjetke, igru riječi i govorne figure poput metafora, poređenja i personifikacije. Slike su često žive i senzualne.
Petrarkinski sonet: Poznat po svom elegantnom i uglađenom jeziku, uz suzdržaniju upotrebu figurativnog jezika. Slike imaju tendenciju da budu više simbolične i apstraktne.
4. Volta:
Shakespeareov sonet: Često sadrži pomak ili "voltu" u trećem katrenu, gdje se mijenja perspektiva ili ton govornika ili se uvodi nova ideja.
Petrarkinski sonet: Također ima voltu, ali obično se javlja između oktave i sesteta, označavajući prijelaz u mislima ili emocijama.
5. Kulturni i povijesni kontekst:
Shakespeareov sonet: Pojavio se tijekom engleske renesanse, pod utjecajem talijanske tradicije soneta, ali je razvio različite karakteristike.
Petrarkinski sonet: Nastao u Italiji tijekom 14. stoljeća, povezan s poezijom Petrarke (Francesco Petrarca) i postao istaknuti oblik u europskoj književnosti.
Dok Shakespeareovi i Petrarkini soneti dijele neke sličnosti u strukturi i svrsi, razlikuju se po svojim specifičnim uzorcima, temama, jeziku i kulturnom kontekstu.