Pojam "crescendo" dolazi od talijanske riječi "crescere", što znači "rasti" ili "povećati se". Najranije poznato korištenje izraza u glazbenom kontekstu datira iz 1607. godine, kada ga je upotrijebio talijanski skladatelj Adriano Banchieri u svojoj raspravi "L'organo suonarino". U ovoj raspravi Banchieri opisuje kako koristiti crescendo za stvaranje osjećaja drame i uzbuđenja u glazbi.
Krešendo je postao sve popularniji među baroknim skladateljima u 17. i 18. stoljeću. Korišten je u raznim glazbenim žanrovima, uključujući opere, koncerte i sonate. Neki od najpoznatijih primjera barokne glazbe koji koriste crescendo uključuju uvod u Brandenburški koncert br. 3 Johanna Sebastiana Bacha i zbor "Hallelujah" iz Handelovog Mesije.
Krešendo je bila revolucionarna glazbena tehnika koja je skladateljima omogućila stvaranje šireg raspona emocionalnog izražaja u svojoj glazbi. Bitan je dio barokne glazbe, a i danas ga koriste skladatelji.