Kakva je povijest fizičkog kazališta?

Povijest fizičkog kazališta može se pratiti tisućama godina unatrag sve do stare Grčke i Rima, gdje su glumci koristili stilizirane pokrete i geste kako bi prenijeli emocije i priče. Kasnije, u srednjem vijeku, fizičko kazalište je integrirano u vjerske obrede i misterijske predstave. Tijekom renesanse, Commedia dell'Arte, oblik improvizacijskog kazališta, nastao je u Italiji i predstavljao je glumce koji su koristili maske, mimiku i slapstick komediju.

U 19. stoljeću, fizički teatar je revolucionirao rad francuskog kazališnog praktičara Jacquesa Lecoqa. Lecoq je razvio sustav treninga koji je naglašavao integraciju pokreta, glasa i mašte u izvedbi. Njegovi su učenici stvorili neke od najutjecajnijih fizičkih kazališnih trupa 20. stoljeća, uključujući Théâtre du Soleil, koji je osnovala Ariane Mnouchkine, i Cirque du Soleil, koji je osnovao Guy Laliberté.

U Sjedinjenim Državama fizičko kazalište steklo je popularnost 1960-ih i 1970-ih, dijelom zahvaljujući radu kompanija kao što su Bread and Puppet Theatre, Mabou Mines i Wooster Group. Te su tvrtke eksperimentirale sa širokim rasponom tehnika fizičkog kazališta, uključujući improvizaciju pokreta, mimiku i lutkarstvo.

Danas fizički teatar prakticiraju razne kazališne kompanije diljem svijeta. Često se koristi za stvaranje vizualno upečatljivih i emocionalno snažnih izvedbi koje privlače publiku svih dobi i podrijetla.