Evo što on radi:
* izražava svoje emocionalno nemir. Osjeća snažnu povezanost s predstavom, smatrajući da je "ogledalo" prema vlastitoj situaciji. Raspao se između svoje želje za osvetom i straha od gluposti.
* Razmišlja o sposobnosti igrača da evocira emociju. Prepoznaje snagu umjetnosti da pobudi naša srca i umove, što je snažan kontrast situaciji u stvarnom životu s kojom se suočava.
* dovodi u pitanje vlastitu odugovlačenje. Povlači se što nije poduzeo akcije, koristeći strast igrača kao točku usporedbe.
* Odluči "uhvatiti kraljevu savjest." Odluči koristiti predstavu kao zamku, nadajući se da će izložiti Claudiusovu krivnju i opravdati vlastite postupke.
Ovaj ključni trenutak označava prekretnicu u predstavi. Hamletov unutarnji sukob pojačava se i on odluči preuzeti proaktivniju ulogu u traženju pravde. Predstava postaje katalizator njegovih postupaka, što dovodi do dramatičnih događaja koji se odvijaju u preostalim djelima.