S jedne strane, postoji mnogo slučajeva ljudi koji su optuženi da glume ludilo kako bi izbjegli kaznu ili stekli simpatije. Na primjer, 1593. godine, čovjek po imenu John Darrell optužen je da je glumio ludilo kako bi izbjegao pogubljenje zbog izdaje. Darrell je tvrdio da ga je opsjednuo vrag, a ponašao se na bizaran i čudan način. Međutim, sud ga je na kraju proglasio krivim i pogubljen je.
S druge strane, također postoje dokazi koji upućuju na to da je ludilo često bilo istinsko zdravstveno stanje. Na primjer, 1621. godine čovjek po imenu Robert Burton objavio je knjigu pod nazivom Anatomija melankolije, u kojoj su opisani različiti uzroci i simptomi ludila. Burton je tvrdio da je ludilo ozbiljna bolest koju mogu uzrokovati različiti čimbenici, uključujući fizičku bolest, emocionalnu traumu i nasljedne čimbenike.
Rasprava o tome je li ludilo glumljeno ili stvarno bila je složena i nema jednostavnog odgovora. Vjerojatno je u elizabetinsko doba postojalo i lažno i pravo ludilo.