U grčkoj drami zbor je igrao značajnu ulogu u strukturi predstave i pripovijedanju. Zbor je služio kao komentator, pružajući uvid u akciju, izražavajući reakcije zajednice i nudeći moralne smjernice. U suvremenim predstavama i filmovima koncept zbora se obično ne koristi, već je fokus na pojedinačnim likovima i njihovom razvoju.
2. Ograničeni spektakl i realizam
Grčke drame obično su se izvodile u amfiteatrima na otvorenom s minimalnom scenografijom i rekvizitima. Fokus je bio na tekstu, glumi i snazi jezika. Razrađeni specijalni efekti, vizualni spektakli i detaljni realistični setovi, kakvi se vide u modernim filmovima i predstavama, nisu bili uobičajeni.
3. Upotreba maski
U grčkom kazalištu glumci su nosili maske kako bi prikazali različite likove. Maske su omogućile brzu promjenu uloga i pomogle u učinkovitom prenošenju emocija. Glumci su se morali uvelike oslanjati na svoje glasove, govor tijela i pokrete kako bi se izrazili, jer su im izrazi lica bili skriveni. Danas glumci obično nastupaju bez maski, što omogućuje širi raspon izraza lica i poboljšava karakterizaciju.
4. Tragične teme i moralne lekcije
Grčka drama često se bavila ozbiljnim i tragičnim temama, poput sudbine, ljudske patnje i posljedica nečijih postupaka. Te su predstave često imale za cilj izazvati osjećaje sažaljenja i straha kod publike, što je dovelo do stanja katarze (emocionalnog oslobađanja). Dok moderni filmovi i predstave također mogu istraživati ozbiljne teme, raspon tema je raznolikiji, a moralne pouke nisu uvijek u središtu pozornosti.
5. Izravan angažman publike
Grčke drame izvodile su se za veliku publiku u zajedničkim prostorima poput amfiteatara, stvarajući impresivno i kolektivno iskustvo gledanja. Predstave su se često izravno obraćale publici monolozima, a zbor je djelovao kao most između glumaca i espectadoresa, olakšavajući zajednički emocionalni odgovor. Nasuprot tome, moderni filmovi i predstave nastoje uspostaviti razdvajanje između publike i izvođača, pri čemu gledatelji pasivno promatraju događaje na pozornici ili platnu.
6. Utjecaj religije i mitologije
Mnoge starogrčke drame nadahnute su religijskim i mitološkim temama. Često su se pojavljivali likovi i priče iz mitova i legendi, a bogovi su igrali značajnu ulogu u oblikovanju radnje. Danas, dok se religiozne teme mogu istraživati u modernoj drami, one nisu središnje niti prožimajuće kao što su bile u grčkim dramama.
7. Ograničena uloga žena
U grčkim dramama žene su imale ograničene uloge i često su prikazivane kao podređene muškarcima. Ženski likovi često su definirani njihovim odnosima s muškim likovima, poput majki, žena ili kćeri. U suvremenim filmovima i kazališnim predstavama žene su dobile istaknutije i složenije uloge, a njihova je reprezentacija postala raznovrsnija i nijansiranija.
8. Glazbeni elementi
Glazba je igrala važnu ulogu u grčkom kazalištu, s izvedbama koje su često pratili instrumentalisti i pjevači. Dijalog se često izvodio kroz pjevane stihove, pojačavajući emocionalni učinak predstave. Danas se glazba još uvijek koristi u kazalištu i filmovima, ali nije tako sastavni dio pripovijedanja kao što je bila u starogrčkoj drami.
9. Kazališne konvencije
Grčke drame pridržavale su se specifičnih konvencija, uključujući korištenje stiliziranih pokreta i gestikuliranja za prenošenje emocija i značenja. Glumci su morali proći opsežnu obuku kako bi svladali te konvencije, koje su se razlikovale od glumačkih tehnika korištenih u suvremenim predstavama.
10. Društvena i politička relevantnost
Neke grčke drame bavile su se suvremenim društvenim i političkim pitanjima tog vremena, dajući komentare i kritike društva. Dok se moderni filmovi i predstave također mogu baviti društvenim i političkim temama, priroda i opseg tih angažmana mogu se razlikovati od onih viđenih u starogrčkoj drami.