Hamletov položaj bio je složen:
* Prijestolonasljednik: Bio je zakoniti nasljednik prijestolja Danske, što ga je činilo značajnom figurom u očima dvora i potencijalno naroda. To mu je dalo određeni stupanj utjecaja, čak iako trenutačno nije imao formalnu moć.
* Princ: Njegov status princa davao mu je privilegiju i poštovanje.
* Klaudijev nećak: Bio je izravno povezan s kraljem, što mu je davalo određenu razinu pristupa i mogućnosti kretanja unutar dvora.
* Nije kralj: Međutim, on nije bio stvarni vladar. Klaudije je držao prijestolje, posjedujući pravu moć. Hamlet nije imao službene ovlasti i morao je paziti da izravno ne ospori Klaudijev autoritet.
Dakle, je li bio na poziciji moći?
* Tehnički, ne: Nije držao uzde vlasti.
* Ali, imao je potencijalnu moć: Mogao bi potencijalno iskoristiti svoj položaj i utjecaj da izazove Klaudija i vrati prijestolje. To je ono što on na kraju pokušava učiniti, što dovodi do tragičnog kraja predstave.
Ukratko, Hamletov položaj najbolje se opisuje kao položaj "potencijalne moći." Držao je društveni položaj i lozu moćnom figurom, ali njegova je moć bila latentna. Morao je upravljati delikatnom ravnotežom svojeg položaja i svojih želja, što je na kraju dovelo do njegovog pada.