Oboa je bila uobičajen instrument u jazz sastavima New Orleansa, osobito tijekom ranih dana žanra u kasnom 19. i ranom 20. stoljeću. Zajedno s drugim puhačkim instrumentima poput klarineta i trube, oboa je pridonijela jedinstvenom zvuku i improvizacijskoj prirodi jazza iz New Orleansa. Međutim, kako se jazz razvijao, a drugi instrumenti dobivali na važnosti, upotreba oboe postala je rjeđa.