* Nedostatak dokumentacije. Mnogi rani blues umjetnici nisu bili pismeni, i kao rezultat toga, nisu imali pismene ugovore sa svojim diskografskim kućama. Zbog toga je diskografskim kućama bilo teško pratiti što se duguje umjetnicima.
* Nepošteni ugovori. Čak i kad su rani blues umjetnici imali ugovore, često su bili nepravedni prema izvođačima. Ugovori su obično davali diskografskim kućama veliki udio u dobiti, a često nisu zahtijevali da diskografske kuće plaćaju autorske naknade umjetnicima.
* Segregacija. Tadašnji zakoni Jima Crowa otežavali su afroameričkim umjetnicima putovanje i nastupe, što je ograničavalo njihov potencijal zarade. Diskografske kuće nisu bile voljne ulagati u crne umjetnike ili s njima potpisivati unosne ugovore zbog zabrinutosti oko rasizma i nasilja.
* Nedostatak resursa. Diskografska industrija još je uvijek bila u ranoj fazi, a diskografske kuće nisu imale resurse da isplate tantijeme svim svojim umjetnicima.
Kao rezultat ovih čimbenika, mnogi rani blues izvođači nisu primili honorare koji su im se dugovali. To im je otežavalo izdržavanje od glazbe, a pridonijelo je i siromaštvu koje su mnogi od njih doživjeli.