Tragedija bavi se ozbiljnim temama poput smrti, ljubavi, izdaje i padom junaka. Glavni likovi su često plemićkog podrijetla čija se trgovačka greška (hamartia) ili prekomjerna ponosnost (hubris) odvraća ka propasti. Klasični primjeri uključuju Oidipa kralja i Antigonu Sofokla, gdje sudba i ljudske slabosti neizbježno dovode do katastrofe.
Komedija nudi lakši pristup s temama ljubavi, braka, समाजske satira i nesporno sretnim završetkom – najčešće brakom. Aristofanovi djela poput Lizistrate i Oblaka koriste humor i preteranu situaciju da kritikuju političke i društvene normu drevne Grčke.
Oba žanra potječu iz Dionizijevih svečanosti u Ateni. Tragedija se formalizirala ranije, u 6. stoljeću pr. Kr., dok je komisija dobila oblik kasnije, u 5. stoljeću pr. Kr. Zajedno čine temelj zapadnog kazališnog nasljeđa.