Motiv "Lepo je mrsko, a mrsko lepo" (izgledi varaju) ponavlja se u ključnim scenama:
Makbet čuje "Više nema sna!" – njegova krivica pretvara pobjedu u mučenje. "Lepa" kruna donosi "mrsku" bespanoć.
Makbet vidi Banquov duha. "Lepi" žurka postaje "mrska" halucinacija, otkrivajući njegov propadajući um.
Hekata planira lažnu sigurnost putem prevaraappearance – čineći "mrska" proročanstva "lepima".
Tri proročanstva čine se povoljnima (Birnam šuma, "nijedan rođen od žene") ali svako krije "mrsku" rupe koja vodi u propast.
Kroz cijelu igru, ono što čini dobro (vlast, proročanstvo, vjernost) pokazuje se prevarantno – utičući centralni paradoks drame.